ponedjeljak, 31.03.2008.
NATO???
Sami smo svjedoci zbivanja u proteklih mjeseci na tlu biviše Jugoslavije. Kosovo je dobilo autonomjiu, Srbi divljaju po Beogradu i sjevernom dijelu Kosova... Ova situacija je samo pogodovala "hrvatskoj" vladi da u konačnici privede svoje planove u završnicu tj. konačni njihov cilj, ulazka Hrvatske u NATO. Koliko got bili uvijereni da je dosta čak i većina ljudi protiv NATO-a "hrvatska" vlast se jako dobro potrudila da pridobije većinu( u to sam posve siguran). Cijelu regiju su prikazali vrlo netsabilnu(što je i točno), razoružali su vojsku i samnjili postrojbe na neke tvz. profesionalne postojbe Hrvatske vojske.
Učinili su to iz razloga da pridobiju večinu ljudi za pristanak ulaska Hrvatsek u NATO. Ovih dana traju akcije tj. nekakv podpisvanja za referendum o ulasku Hrvatske u NATO, no za sigurno bez koristi jer se "hrvatska" vlada dobro i na vrijeme pobrinula informirati građane RH-a. Tako da nažalost ova akcija neće bit od korist jer se neće uspiti skupiti dovoljno potpisa, a "hrvatska" će vlada to samo prikazat kao dokaz da je većina građana za NATO.
I opet će nažalost Hrvat morat ratovati za tuđe interese na tuđem teritoriju. Eto tako se ponaša naša "vlada" . Ponekad se u istinu pitam dali je hrvatska i dobije odgovor da nije. Nije zato jer je izdala geneale, jer je izdala branitelje izdala Hrvatsku, izdala i prodala sve što je Hrvatsko. Otišla je u koalicju s do jučeršnjim najžećim četnicima i inicijatorima četničke pobune u Hrvatskoj. Odustali su do ZERP-a radi Europe. Jadan li je ova naša držva na čelu s ovim ljudim, jadan li je ovaj narod Hrvatski koji stalo svoj križ nosi. Jednom je Bruno Bušić prije svoj smrti reko da nije upitno dal će se Hrvatska kad tad izvuć iz Jugoslavenskog jarma, ali pitanje je tko će nas onda spasit samih od sebe. Da pogodio je to vrijeme upravo dolazi!!! Neka nam Bog bude u pomoći!
Bog i Hrvati!!!
Za Dom Spremni!!!
nedjelja, 27.01.2008.
Ukidanje vojske?
Od 1. siječnja 2008. ukida se obvezatno služenje vojske a nitko ništa ne poduzima.
Zemlja koja je jučer izašla iz rata, koja još nije ni razminirana, koja graniči sa Srbijom, sa Srbima iz Republike srpske za koju i sam EU povjerenik Lajčak tvrdi da se tamo situacija neće riješiti bez rata, na Kosovu samo što nije zapucalo a mi slavodobitno ukinusmo vojsku. Službeni vojni krugovi nas uvjeravaju da je to zbog modernizacije, zbog misija u NATO-u, jer tu nekakvi novaci nemaju što tražiti.
Još jedna potez izdajničke i marionetske vlade. Ukidaju hrvatsku vojsku, a stvaraju neke malobrojen postrojebe koje će ratovati za tuđe interese. Iz ovoga se samo vidi da naša vlast i dalje i dalje radi na sustvanom upropaštavanju ove države. Republika srpska na svojim granicam postavlja nuklearne rakete i naoružaje se uz pomoć Rusije, a naša vlast razoružaje vojsku. Bojim se da će mo ostat i bez ovih ostatak hrvatske države kako je krenulo.
Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
subota, 26.01.2008.
Ustaše su okaljale hrvatsko ime
Ustaški zločinci nanijeli su, sudjelujući u holokaustu, tešku ljagu hrvatskome imenu, ljagu koju su pomogli sprati samo hrvatski antifašisti', izjavio je Mesić povodom Dana holokausta.
Da a on ako nije nanio ljagu hrvatskom narodu i to puno već ,jer je išao svjedočit u Haag protiv vlasitie domovine. To se još u povijesti nije dogodilo.
Njemci se ne kaju radi nacizma, fašisti ne osuđu dapače postoji spomenik musoliniju, Amerikacni nikad nisu izrazili kajanje za bacanje atomske bobme na Japan, židovi nikad za svakodnevno ubijanje palestinaca. Jedino naš predsjednik crvendać nesposebni koji ne može stastavit dvije rečenice kvalificira ustaški pokret, a nažalost svjedoci smo ne smao toga nego i Domovinski rat i s time baca ljagu na hrvatski narod.
Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
ponedjeljak, 14.01.2008.
Jugoslavenčina na kubik!
KARLOVCEM se velikom brzinom proširila priča o kojoj se protekla dva dana pisalo u medijima, da je njihov Branko Vukelić početkom Domovinskog rata izbjegao mobilizaciju. Sam ministar Vukelić je to odbacio i rekao da sve lijepo piše u nadležnom Uredu za obranu. Tako su kopirani dokumenti s podacima iz Vukelićeve vojne knjižice i karton iz registra Ureda za obranu postali najtraženiji dokument.
U matičnom kartonu Ureda za obranu stoji kako je Branko Vukelić odslužio vojni rok u Zemunu, iz kojega je otpušten u ožujku 1983. godine. Išao je na vojne vježbe na koje je pozivala JNA sve do 1989. godine, a tada njegov vojni staž naprasno prestaje te u Hrvatskoj vojsci nije proveo ni dana, donosi Večernji list.
Jedan od najzanimljivijih detalja u Vukelićevu kartonu je da se po nacionalnosti izjašnjavao Jugoslavenom i to sve do 1994. godine kada je odlukom Ministarstva obrane tada već nepostojeća nacionalnost morala biti zamijenjena drugom opcijom.
Pa ja ne mogu vjerovat svojim očima. Što je ovo HDZ-ovi ministri četnici, jugoslaveničine, srbokomunisti, antihrvati tko još fali?
Da to je HDZ-ova politika nas svaka vlast treba. Do jučer krvnici hrvatskog naroda(komunisti) danas veliki Hrvati, ma što hrvati, HRVARTINEEEEEEE na čelu s ADZ-om. Kako je to moguće da jedan Jugoslaven postane hrvatski misnitar obrane, valjda je treba bio ministar JNA, ali pošto više nepostoji najprikladnije bi mu bilo ministarsko mjesto u Srbiji, jel velika razlike ne postoji.
Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
subota, 12.01.2008.
Sanader će platiti staž i mirovine za pobunjene srbe?
Premjer je, prema sporazumu sa SDSS-om, pristao na riješavanje prava radnika iz tvz. srpske Krajine.
Jedan od uvjeta podrške srpske manjine i Milorada Pupovca Vladi Ive Sanadera bio je riješavanje statusa biviših srpskih radnika Borova tijekom okupacije. Traže i isplatu mirovina, zaostalih plaća i kamate. Pupovac je u intervju jednom tjednika otkrio da je Sanader pristao na uvjet.
I Sanader je bio svjestan da to ne treba riješavat prije izbora jer bi mogao izgubiti potporu dijela birača. U slučaju 4000 radnika Borova odšteta s kamatama će iznositi 100 milijuna kuna.
Ovo je još samo jedna dokaza od onoga šta radi služanski HDZ i šta će u budućnosti raditi hrvatskom narodu. S ovim kao Hrvat ja sma također povrijeđen, a vjerujem i velika većina hrvatskog naroda. Zar su naši očevi, sinovi ratovali i stvarali na ovu našu Hrvatsku koja je natopljena krvlju da bi sad on plaća nekakve tvz. sprkse dugove za rad u pobunjeničkoj državi.
Eto okorjeli HDZ-ovci glasajte opet za njih, vjerujte im i doćemo brzo do prosjačkog štata. Od ove naše hrvatske je ostalo smao hrvatsko ime , a kako ej krneulo bojim se i to će mo izgubit, jer kako bi židovi rekli to miriše na ustaštvo pa to trebamo izbacit. Zamislite kad je jedna Budaj bio u stanju reć da u hrvatskoj vojsci postoje činovi koji se zovu kao ustaški i da treba također izbacit i kunu, jer je ona bil u NDH
Jedna ogromna sramota naešan cijelo hrvatskom naordu, a marionetska vlast i dalje i dalje služi Srbima, razim židovsko-masonski oragnizacija....
Nažalost ova je vlada spremna na koljena baciti hrvatski ponos radi svojih interesa.
Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
petak, 11.01.2008.
Vitez Krune Devčić
Među pripadnicima Hrvatskih Oružanih Snaga, u vrieme borbi za oslobođenje i održanje Nezavisne Države Hrvatske odskače ime jednog čovjeka, seljačkog sina, koji je sa majčinim mliekom usisao nepokolebivo hrvatstvo, a od starca Velebita naučio na pregaranje i junačtvo.
Bio je to KRUNE DEVČIĆ koji je radi svojih vojničkih vrlina, sposobnosti i primjernog junačtva postigao konačno čin ustaškog pukovnika, a više je nego sigurno, da bi u svojoj vojničkoj karieri postigao i mnogo više da ga u tom nije prekinula njegova junačka smrt.
Rodila ga je Ustaška majka "baba Manda", koja mu je dala ustaški odgoj, kolievku su mu njihale bure i vjetrovi Velebita, a očeličio ga je lički kamen i lički vlah.
Počeo je već kao mladić u Velebitu i od najranije mladosti bio je uviek prvi među prvima. Nije spadao među tako zvane "salonske častnike" i vrlo se dobro sjećam kako me je kao stjegonoša Državnog Poglavara toplo molio, da zagovorim njegovu molbu, da ga pošaljem na teren- u borbu. Rekao mi je: "Sram me je, moli Ćaću, neka mi ispuni molbu i neka me pošalje među braću na teren, gdje se bori, gdje se juriša i gdje se lije krv, dodijalo mi je nositi stalno biele rukavice- nisam ja za to. I otišao je k braći i s njima sudjelovao u svim borbama, dok ga konačno u blizini Ludbrega, kad je vodio svoju jedinicu na juriš protiv naših krvnih neprijatelja ne pogodi neprijateljsko zrno i on pade onako, kako je čitav život želio- na čelu svoje jedinice kod juriša na neprijatelja. Bio je junak i borio se je kao lav, onako kao Senjski uskoci, Neretvanski gusari, Velebitski ustaše i domobrani na Kozari. Kao legija kod Staljingrada, kao zrakoplovac na Donu i kao mornarica na Crnom i Azovskom moru.
Bio sam u pratnji Vojskovođe, kada smo naišli na Krunu u Kozari. Čekao je krug nekoliko ustaša na Vojskovođu, koji je došao, da odlikuje hrabru jedinicu Poglavnikovih Tjelesnih Sdrugova. Vojskovođa ga je zagrlio i dao mu malu srebrenu kolaju Ante Pavelića za hrabrost. " Ne, Vojskovođo, nisam ja toga zaslužio, nego moji dečki. Ja sam samo išao pred njima, jer mi nije bilo druge, ali oni- išli su kao lavovi". Takav je bio Krune.
Susrećem ga u Zagoriju kao zapovjednika bojne i to pred sam napad, u jednom jarku. Ležao je u slami, nosio čarkasku, jeo s momcima iz istog kotla, govorili su međusobno "ti", bio uviek dobre volje i smijao se, kako je rekao nezaboravni Bego "kao pupica", blage oči, vedro čelo, ali srdce, to ustaško srdce, bilo je kao u lava.
Kad smo ga pratili na zadnji put, pokrenuo se je Zagreb, taj divan grad hrvatske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, neusporedivi naš bieli i divni Zagreb, gdje su srbokomunisti samo u radničkoj četvrti, Trešnjevici i Kanalu, za koje su oni sami tvrdili, da je to "partizanska kula", pobili 20 000 hrvatskih radnika, među kojima je bio i mnogo neustrašiv borac Krune Devčić. Pokrenuo se je Zagreb, pa i oni zadrti, koji su se bojali srbokomunističkog noža, ali vječno jamarili protiv brđana. Pokrenulo se veliko hrvatsko srdce, jer je pao jedan mali čovjek, koji je činio velika djela. Seljači sin i ustaški regrut zapoviedio je ustaškom bojnom i pao u jurišu na čelu iste, onako kao Nikola Šubić Zrinjski kod Sigeta i mnogo drugih znani i neznani prije i poslije njega.
Partizani su ga se bojali kao žive vatre, a kad je Krune pao, pisao je "Vjesnik", da je Pavelićeva vojska u rasulu, jer je pao prvi od prvih, ustaški pukovnika PTB-a Krune Devčić. Oni su ga dobro poznavali i ocienili. U jednoj akciji uhvatio je Krune jednu partizanku, mladu djevojku i odveo je svojoj ženiustaškinji Miri, koju smo općenito zvali "ustaški anđelak". Nije on tu partizanku strpao u zatvor, nego ju je odveo svojoj kući, pozvao liečnika, žena je očistila od bezbrojnih ušiju, obukla i uredila tako, da je opet postala ljudsko čeljade. Bila je ta partizanka inteligentna djevojka, kako smo kasnije ustanovili studentica medicine i nije bila zavedena, nego izgrađen komunistkinja. Postupak Krune i njegove supruge uspjelo je spasiti tu djevojku, dovesti je na pravi put i ona je kasnije postala hrvatska patriotkinja i udavši se za jednog Hrvata, čestita i dobra hrvatska majka. Imao je Krune sve vrline hrvatskih vojničkih velikana: Velikodušnost prema slabijima i pobjeđenima, a neustrašivost i bezprimjerno junačtvo tamo, gdje se borilo i binulo.
Pao je u samom jurišu na dohvat zadanog cilja, boreći se protiv srbokomunističkih uljeza u naše pitomo hrvatsko Zagorije, kojeg je toliko volio, on sin Velebita!
Odajemo ti počast Junače vrli i u duhu prigibamo naše poviestne zastave, a prati vas Tvoj blagi pogled, nasmijane usne i lavovsko srdce.
Tvoju svetu uspomenu sačuvat će mo za one, koji dolaze izad nas, jer si bio najbolji od najboljih, primjer svima nama, generalima i čarkarima, domobranima i ustašama, legionarima i mornarima, radnicima i seljacima, težacima i svećenicima. Tvoje vitežtvo ostati će za potomstvo, jer si ga zaslužio.
Nama preživjelima Tvojim drugovima, koji smo Te poznavali ostaje jedno: Sliediti Tvoj put do kraja u vjernosti idealima za koje si pao Ti, mladi vitez i časnik Hrvatskih Oružanih Snaga!
Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
ponedjeljak, 07.01.2008.
Povratak kući još sto tisuća izbjeglih Srba
Potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac tijekom jučerašnje HRT-ove emisije "Nedjeljom u 2" potvrdio je kako će članovi te stranke ući u novu Vladu Ive sanadera, iako je odbio precizirati hoće li to biti u rangu potpredsjednika Vlade ili ministra.
Čelnik SDSS-a je priznao da su on sam, njegova stranka, kao i velik dio srpske zajednice, ideološki bliži ljevici, ali da "specifične poratne okolnosti" u kojima su se našli hrvatski Srbi, kao i potreba da se rješavaju "konkretni problemi", nalažu suradnjom desnog centra.
SDSS će, kad bude sudjelova u Vladi, inzistirati na pitanju olakšavanja uvjeta za povratak u Hrvatsku 100 000 još uvijek izbijeglih Srba, riješavanju problema otkupa stanova, ali i povrata neisšlaćenih mirovina iz razdoblja 1991-1995 godine.
Malo bih se osvrnio na ove riječi gospodine Pupovca. Takozvani hrvatski Srbi nisu željeni da ih se naziva "hrvatski" 91 pa su iz nezadovoljstav prema hrvatskom narodu formirali tvz republiku srpsku krajinu koja je prouzročila krvav Domovinski rat na ovim prostorima. Također ti isti srbi nisu željeli da ih se zove hrvatskima onih slavnih dana 95 kad se zaviori hrvatski stijeg na okupiranim područijma. Koliko je meni poznato predsjednik Tuđmane prije početka veličansteven operacije Oluja je izjavio svim srbima da ne napuštaju svoje domove te da dočekaj hrvatsku vlast bez bojazi za svoj imovinu i život.
U isto vrijeme tvz republika srpska krajina izdaje nardebu o evakuaciji. Zapovijed o evakuaciji Srba iz RSK potpisali su srpski general Mile Mrkšić i predsjednik RSK Mile Martić. Znači srbi nisu bili protjerani nego su otišli vlastitom željom i s time dokazali da ne prizanju Hrvatsku samostalnu držvu niti ono da se zovu hrvatski srbi. Prema tome oni nemaju šta tražit ovamo, jer svoje mišljenje prema ovoj državi su dokazali.
Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
subota, 05.01.2008.
Pušači popušili, vozači propili
Prvi potezi nove vlade bit će zabrana pušenja na javnim mjestima, te ukidanje odredbe o nula promila. Dogovoreno je i da nema referenduma o ulasku u članstvo NATO saveza.
Pogledajte čime se bavi naša famozna vlada. Brine se dali će se pušti na javnim mjestima ili ne. U proteklih par dana samo slušamo o poskupljenjima, a plaće, mirovin, socijalne pomoći su ostali na istoj razini. Sad se ja pitam dali se takozvana Hrvtaska vlada ruga s Hrvatski narodom? Da i te kako se ruga njima je važnije dali će se pušit u kafićima ili ne, a što ljudi gladuju i što nam se država raspada to nema veze.
Osvrnuo bih se i na taj famozni NATO. Naravno da neće biti referenduma o ulasku u NATO, jer ja znam da je veći broj građana protiv i čak velika većina, pa naravno ih je strah da ne izgube. Također će bit tako s ulaskom u EU. Ulazak u NATO je važan prekretnica za ulazak Hrvatske u EU te će oni pod svaku cijenu ući u njega.
Eto sad na vam samima da prosudite kakva nam je vlast, žalosno, ali istinito vlast je marionetska i to totalno.
Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
petak, 28.12.2007.
U spomen Poglavniku NDH
Navršilo je se 48 godina od kada je blago u Gospodinu preminuo Hrvatski
državnik, Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Dr. Ante Pavelić. Posmrtni ostatci našega Poglavnika počivaju na groblju San Isidro u Španjolskoj. Pod mramornim kamenjem i hladnim zidovima groba u tuđini, biele kosti našeg Poglavnika čekaju trenutak svečanog prenošenja u Njegovi u našu Hrvatsku koju je on neizmjerno volio i za Hrvatsku u tuđem svietu umro.
Deseti travnja 1941. godine ugrađen je u temelje današnje države Hrvatske, ma koliko to neki osporavali, i to je zasluga Poglavnika i njegovih Ustaša. Na dan 10. travnja 1941. hrvatski je narod po prvi puta nakon 839 godina doživio svoju slobodu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Medjutim, ni hrvatski narod nije bez svoga korova, pa tako oni koji su još vjerovali u neko bratstvo sa Srbima, a zadojeni marksizmom svrstaše se na stranu zakletog neprijatelja u borbi proti svome vlastitom narodu i proti svojoj Domovini.
Stjecajem nesretnih okolnosti Drugi svietski rat, završio je porazno za mladu tek uzpostavljenu državu zahvaljujući lažnoj propagandi i nebrigi pobjedničkih snaga za pravdu i istinu u kojoj je opet žrtvovan hrvatski narod kao Isus na križu.
U izbjegličtvu nakon rata dr. Pavelić, nastavlja svoje započeto Djelo ne mireći se s nepravdom koja je snašla hrvatski narod pod čizmom jugo-komunizma. Godine 1956. ustrojava Hrvatski Oslobodilački Pokret, a na sam dan 10. travnja 1957., dakle na šesnaestu obljetnicu uzpostave Nezavisne Države Hrvatske, Brozov agent ranjava ga s dva metka u ledja. Pucajući na njega, opet su kao i 1928. pucali u Hrvatsku, želeći s time uništiti i svaku pomisao na slobodu. Ovi metci još čvršće povezuju hrvatski narod kako u Domovini tako i u inozemstvu.
Posliedice zadobivenih rana i dugogodišnji rad pod težkim uvjetima u tudjini izcrpili su njegovo tielo i na dan 28. prosinca 1959., rano u zoru umire u jednoj madridskoj bolnici. Hrvatski narod osjetio je neizrecivu bol u svojim srdcima, no vjerujući u Boga i ufajući se u žrtvu Isusa Krista i Uzkrsnuće, naš Poglavnik nije umro. Njegovu pravednu borbu ako ljudi nisu razumjeli Bog je zasigurno nagradio i podario mu vječni život.
Poglavnik dr. Ante Pavelić nije skupljao bogatstvo ovoga svieta. Njegovo bogatstvo bila je ljubav prema Hrvatskoj i narodu hrvatskom, a tu je ljubav narod osjećao prema njemu i osjećati će je svi dolazeći naraštaji.
U Domovinskom ratu koji je počeo osvajačkim pohodom srbalja na Hrvatsku 1991., dakle tridesetdvije godine poslie upokojenja dr. Pavelića, hrvatski bojovnici branili su i obranili Hrvatsku pjevajući pjesme Poglavniku i Ustašama. Treba li nekome veći dokaz koga štuju i vole oni koji su rodjeni nakon njegove smrti, a koje su neprijatelji hrvatskog naroda pokušavali odgajati u mržnji prema dr. Anti Paveliću?
Žalostna je ipak činjenica da oni koji su rušili Hrvatsku, danas uživaju plodove hrvatske muke, a Poglavnika nazivaju kvislingom. Medjutim dobro je poznato, kako se dr. Ante Pavelić nikada nije zanosio bilo kojom stranom ideologijom, a baš oni koji ga žele prikazati izdajicom, sami su se kvislinški borili na strani dušmanina i služeći crvenoj pošasti u ime internacionale ubijali hrvatski narod. Za takovu nečastivu rabotu dobivali su visoke položaje, odlikovanja i udoban život, i nije ih puno bolilo što hrvatski narod opet stenje pod tudjinskim jarmom.
Na kraju braćo hrvatski narod znade i osjeća istinu. Poglavnik je živio i umro za Hrvatsku.
Neka je vječna slava dr. Anti Paveliću, Poglavniku Nezavisne Države Hrvatske.
Duh njegov je i sada s nama.
Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!!!
Vjera - Da li je se sramimo?
Da evo malo po malo doša nam je i Božić s toga želim od srca svima Čestit i Blagoslovljen Božić. Sami smo svijedoci užurbanog blagdanskog ozračija, svi stalno trče da pokupuju sve kako bi blagdanski stol izgledao što ljepše i što bogatiji. Zapitamo li se ikada da li smo pripremili onaj pravi stol, stol u našem srcu da možemo pripravno dočekat Isusovo rođenje, ne na žalost to današnjim vjernicima nije bitno, bitnije je ono izvanaka nego li on iznutra. Da se vratim na temu o kojoj piše i o kojoj govori sam naslov.
Prije par dana, točnije famoznog 25.11 kada slavimo Božić u ovoj krišćanskoj zemlji koji potvrđuju podatci od 86% Rimokatolika( a dali je to u isininu tako), upalio sam računalo i pravo na www.net.hr. Tamo zateknem prizor kako uredništvo net.hr čestita svima Božić, a poviše čestitke nalazi se slike djeda mraza(božićnjaka). Sad se ja u istinu pitam, dali mi kao jedna kršćanska zemlja trebamo stvaljati djeda? zar smisao pravoga Božića nije u jaslicama ili Betlehemu? Do kud je došlo to naše kršćanstvo ako se prilagođavamo pojedinicima od tih 14% i zaboravljamo svoje vjerska obilježija. To je možda primjer nek moderne civilizacije, možda svijeta, Europe ili kako oni vole kazati živijeti u korak s vremenom.
