petak, 28.12.2007.
U spomen Poglavniku NDH
Navršilo je se 48 godina od kada je blago u Gospodinu preminuo Hrvatski
državnik, Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Dr. Ante Pavelić. Posmrtni ostatci našega Poglavnika počivaju na groblju San Isidro u Španjolskoj. Pod mramornim kamenjem i hladnim zidovima groba u tuđini, biele kosti našeg Poglavnika čekaju trenutak svečanog prenošenja u Njegovi u našu Hrvatsku koju je on neizmjerno volio i za Hrvatsku u tuđem svietu umro.
Deseti travnja 1941. godine ugrađen je u temelje današnje države Hrvatske, ma koliko to neki osporavali, i to je zasluga Poglavnika i njegovih Ustaša. Na dan 10. travnja 1941. hrvatski je narod po prvi puta nakon 839 godina doživio svoju slobodu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Medjutim, ni hrvatski narod nije bez svoga korova, pa tako oni koji su još vjerovali u neko bratstvo sa Srbima, a zadojeni marksizmom svrstaše se na stranu zakletog neprijatelja u borbi proti svome vlastitom narodu i proti svojoj Domovini.
Stjecajem nesretnih okolnosti Drugi svietski rat, završio je porazno za mladu tek uzpostavljenu državu zahvaljujući lažnoj propagandi i nebrigi pobjedničkih snaga za pravdu i istinu u kojoj je opet žrtvovan hrvatski narod kao Isus na križu.
U izbjegličtvu nakon rata dr. Pavelić, nastavlja svoje započeto Djelo ne mireći se s nepravdom koja je snašla hrvatski narod pod čizmom jugo-komunizma. Godine 1956. ustrojava Hrvatski Oslobodilački Pokret, a na sam dan 10. travnja 1957., dakle na šesnaestu obljetnicu uzpostave Nezavisne Države Hrvatske, Brozov agent ranjava ga s dva metka u ledja. Pucajući na njega, opet su kao i 1928. pucali u Hrvatsku, želeći s time uništiti i svaku pomisao na slobodu. Ovi metci još čvršće povezuju hrvatski narod kako u Domovini tako i u inozemstvu.
Posliedice zadobivenih rana i dugogodišnji rad pod težkim uvjetima u tudjini izcrpili su njegovo tielo i na dan 28. prosinca 1959., rano u zoru umire u jednoj madridskoj bolnici. Hrvatski narod osjetio je neizrecivu bol u svojim srdcima, no vjerujući u Boga i ufajući se u žrtvu Isusa Krista i Uzkrsnuće, naš Poglavnik nije umro. Njegovu pravednu borbu ako ljudi nisu razumjeli Bog je zasigurno nagradio i podario mu vječni život.
Poglavnik dr. Ante Pavelić nije skupljao bogatstvo ovoga svieta. Njegovo bogatstvo bila je ljubav prema Hrvatskoj i narodu hrvatskom, a tu je ljubav narod osjećao prema njemu i osjećati će je svi dolazeći naraštaji.
U Domovinskom ratu koji je počeo osvajačkim pohodom srbalja na Hrvatsku 1991., dakle tridesetdvije godine poslie upokojenja dr. Pavelića, hrvatski bojovnici branili su i obranili Hrvatsku pjevajući pjesme Poglavniku i Ustašama. Treba li nekome veći dokaz koga štuju i vole oni koji su rodjeni nakon njegove smrti, a koje su neprijatelji hrvatskog naroda pokušavali odgajati u mržnji prema dr. Anti Paveliću?
Žalostna je ipak činjenica da oni koji su rušili Hrvatsku, danas uživaju plodove hrvatske muke, a Poglavnika nazivaju kvislingom. Medjutim dobro je poznato, kako se dr. Ante Pavelić nikada nije zanosio bilo kojom stranom ideologijom, a baš oni koji ga žele prikazati izdajicom, sami su se kvislinški borili na strani dušmanina i služeći crvenoj pošasti u ime internacionale ubijali hrvatski narod. Za takovu nečastivu rabotu dobivali su visoke položaje, odlikovanja i udoban život, i nije ih puno bolilo što hrvatski narod opet stenje pod tudjinskim jarmom.
Na kraju braćo hrvatski narod znade i osjeća istinu. Poglavnik je živio i umro za Hrvatsku.
Neka je vječna slava dr. Anti Paveliću, Poglavniku Nezavisne Države Hrvatske.
Duh njegov je i sada s nama.
Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!!!
Vjera - Da li je se sramimo?
Da evo malo po malo doša nam je i Božić s toga želim od srca svima Čestit i Blagoslovljen Božić. Sami smo svijedoci užurbanog blagdanskog ozračija, svi stalno trče da pokupuju sve kako bi blagdanski stol izgledao što ljepše i što bogatiji. Zapitamo li se ikada da li smo pripremili onaj pravi stol, stol u našem srcu da možemo pripravno dočekat Isusovo rođenje, ne na žalost to današnjim vjernicima nije bitno, bitnije je ono izvanaka nego li on iznutra. Da se vratim na temu o kojoj piše i o kojoj govori sam naslov.
Prije par dana, točnije famoznog 25.11 kada slavimo Božić u ovoj krišćanskoj zemlji koji potvrđuju podatci od 86% Rimokatolika( a dali je to u isininu tako), upalio sam računalo i pravo na www.net.hr. Tamo zateknem prizor kako uredništvo net.hr čestita svima Božić, a poviše čestitke nalazi se slike djeda mraza(božićnjaka). Sad se ja u istinu pitam, dali mi kao jedna kršćanska zemlja trebamo stvaljati djeda? zar smisao pravoga Božića nije u jaslicama ili Betlehemu? Do kud je došlo to naše kršćanstvo ako se prilagođavamo pojedinicima od tih 14% i zaboravljamo svoje vjerska obilježija. To je možda primjer nek moderne civilizacije, možda svijeta, Europe ili kako oni vole kazati živijeti u korak s vremenom.
